| Car nakon lovostaja - 3. dio |
|
|
|
| Utorak, 19 Veljača 2008 | ||||
|
Zubatac od 3,5 kg je napokon u brodu i dok mu klještima vadim rampin iz usta divimo se njegovim bojama, elegantnom izgledu i ocnjacima koji uljevaju strahopostovanje zbog kojih je uostalom i dobio ime. "Izgleda da su se probudili" prokomentirao je stari u sali dok sam mu ja pozirao sa zubacem za slikanje s osmjehom kojeg mi u tom trenu niko nije moga' izbrisati s lica! Liganja jos imamo i brzo spustamo panulu u more. Triba brzo raditi dok još imaju volju. Na panuli sam opet ja, uvjeren da cu vrlo brzo imati griz, ali optimizam mi je skroz pao nakon 3 đira bez griza. Premještam se na drugu poziciju, brak koji zna dati ribu bas kad na drugim mistima nece da grize. Primjetio sam da na glavnim pozicijama na kojima lovim riba radi samo kratko vrime, sat-dva najviše, i ako ste tamo u to vrijeme s pravom jeskom, uspjeh je zagarantiran. Ovaj brak ne spada u te "ubitacne" pozicije ali se moze riba uloviti u bilo koje doba dana, nema posebnog pravila, ali rijetko vise od 1-2 ribe, i treba biti uporan. Prolazim 2 đira, ništa, prolazim treci đir i sad mi vec kantari pocinju napadati lignju. Nevolim "cuti" kantare jer to najčešće znaci da taj đir necu uloviti zubaca, jer obicno kantari napadaju lignju kad nema zubataca u neposrednoj blizini. Ubrzo izvlacim panulu i na predvezu nalazim osakacenu lignju bez krakova i pola glave. Nova brzo ide u more, i pomalo vec obeshrabren pokusavam napraviti jos jedan đir. Ubrzo osjetim 2 slabija udarca kantara i onda zatišje. Skoro 50 metara ništa. Pomisljam kako su mi možda kantari P.S. Ako slucajno ulovite zubacica manjeg od 30 cm podarite mu zivot i vratite ga u more; to ce vam se visestruko vratiti, vjerujte mi! Labrax - Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript - labrax ribolov website
Samo REGISTRIRANI korisnici mogu davati komentare. Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6 |
||||
Nemogu se nagledati kako je lip, šteta što to dulje ne traje, al' nesmijem odugovlaciti jer mi je to nekako najrizicniji trenutak u izvlacenju i treba ga sto prije "zakučmati". Srce tuce k'o ludo dok zubaca s kučmom prebacujem priko "bande" u brod. Tih 1-2 sekunde mi se uvik cine ka' cila vjecnost, uvik me strah da ne izgubim ribu u tom nakriticnijem trenutku pa bi tia da to što prije obavim kako triba.
s ona 2 udarca skinuli lignju, al nevjerujem baš, preslabi su to grizevi bili. U tom premišljanju me prekine kratak, snažan ugriz. Zubatac je samo udario lignju, vjerojatno ju je ubio i odmah pustio. Ocito nema volju, ali ga je lignja isprovocirala mjenjanjem boja, pa nije mogao odoliti da je ne ugrize. Ja sad napet k'o puška, cekam nebi li zubatac ponovio udarac. Motor je u leru i samo lagano klizimo, olovnice mi vec pocinju strugati po dnu, vec je proslo oko minutu od griza. I baš kad sam mislio da se nece vratiti, zubatac ponovo udara, ovaj put odlucno uzima lignju, ja mu popustam metar da se okrene a onda mu kontriram i kacim ga! "E, sad si moj!" pomišljam, al' neusudim se naglas izgovoriti. Stari zaveze prema kulfu u dublje, a ja odmjereno izvlacim panulu i gledam da nebi slucajno ugazia na koju olovnicu, pritom nestrpljivo gledam nebi li ga ugleda' sto prije. Odradim sve kako treba i treci zubonja je u brodu! 3 kila ravno! U sljedecih uru vrimena samo smo se nadmudrivali s kantarima, od kojih je jedan i platia glavom, ali posto zubaca nismo vise culi, sidrimo se u jednoj vali. Odmor, slikanje s ribom, rucak, pospremanje broda, cak je i kupanjac pao. Lignje su nam crkle pa spustamo laganu panulu; kacimo ovecu iglicu koju smo kasnije popodne odlucili "zaposliti" vrativši se na onaj brak. Panulivamo na 28 metara dubine uz samo dno s vanjske strane braka. Odjednom mi nešto "sjeda" na iglu, ja kontriram i pocinjem vuci al' još uvjek nema borbe, osjecam samo težinu ribe. Nakon 4-5 metara pocinje ludnica i sada vec znam s cim imam posla. Na svakih mojih nekoliko metara sto privucem, riba odgovara brzim i snaznim izvlacenjem najlona, koje je popraceno lupanjem olovnica po mojim prstima. Ipak uspjevam privuci ribu toliko blizu da vidimo njezin odbljesak u dubini. Tipicno ponašanje gofa, koji se sada "ukopao" i lagano kruži, a mi ga kontroliramo lagano vozeci u blagom luku. Uspijevam ga izmoriti do kraja, strucan potez kučmom i gof težak 5,80 kg je pobjeđen. Nije velik, ali je snažan taman da pruži borbu punu adrenalina. Izguštirali smo se za danas s panulom, nevalja pretjerivati, a i vec je kasno jer sutra cekaju nove obaveze, pa bi valjalo poc' kući. Prezadovoljni ulovom od 3 zubaca i jednim gofom koje nam je podarilo beskrajno darežljivo more napuštamo nase poste obasjane zalazecim suncem. Dok uplovljavamo u marinu, jos uvjek su mi prid ocima obrisi zubatog cara u dubini koji se bori za svoj zivot, obrisi nasih otoka koji skrivaju raj pod morem, obrisi valova koji se razbijaju o njihove stijene.. Svo strpljenje i sav trud koji sam ulozio, more mi je kao i uvjek vratilo na najljepši moguci nacin.
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|