Za uspješan lov cipla osnovno je pravilo kloniti se njihovih pogleda, jer oni jako dobro vide što se događa na obali i na svaki nagli pokret reagiraju bježanjem.

Malo je primorskih udičara specijaliziranih za ribolov cipla, iako šest vrsta tih sportskih vrlo atraktivnih riba u velikom broju naseljava sve dijelove naše obale. Glavni razlog je to što je ciple vrlo teško nadmudriti i izvući, posebice tradicionalnim priborom bez štapa i role. Da ih se pak tako nadmudri, pomažu brojni sitni trikovi. Sada je pravo vrijeme da se isprobaju, jer od kasnog proljeća do kasne jeseni traje razdoblje najboljeg ribolova cipala. Najbolje se love ujutro i popodne, odlično je kad je more uzburkano maestralom, a još bolje kada površinu namreška južni vjetar. Nije pravilo, ali se događa da se izuzetno krupni primjerci love baš kada ribička teorija kaže da riba "ne radi" — kad je more kao ulje, a u zraku "visi" promjena vremena, odnosno dolazak juga koje će tijekom noći "podići" more.Za uspješan lov cipla osnovno je pravilo kloniti se njihovih pogleda, jer oni jako dobro vide što se događa na obali i na svaki nagli pokret reagiraju bježanjem. Na sreću ribiča, vrlo su znatiželjni pa se lako primame kad osjete da je teren "čist". Zato treba izbjegavati ribolov s visokih stijena, bez obzira na to što je s njih preglednost velika i zabačaj dalji. Najbolje je kad su takve stijene ribiču iza leđa jer kamufliraju njegovu siluetu.

Fini pribor
Drugo pravilo je nužnost primjene što finijeg pribora, jer su cipli veoma lukavi i brzo shvaćaju da nešto ne "štima" i od čega im prijeti opasnost. Zato se mora rabiti za more ekstremno laki pribor. Osnovna struna može biti promjera oko 0,20 mm, a predvez i privezi još i tanji. Udice moraju biti male, broj 12-14, čak i samo 16, što tanje, najbolje oblika Crystal. Standardne poniklovane su najbolje. Vrh im mora biti iznimno oštar, a često ih treba mijenjati, posebice ako se na mamac namijenjen ciplima s dna zalijeću šparići, šarzi ili koja druga ribica koja, za razliku od cipla, ima koščato ždrijelo pa nepopravljivo zatupljuje nježne udice namijenjene ciplima. Olovnice, ako je ikako moguće, treba izbjegavati, a ako su ipak nužne, ne treba stavljati teže od 1-1,5 grama. Lovi li se u mirnoj vodi luke ili dubokog zaljeva, dobro dođe plovak, na moru prezreno pomagalo. Međutim, iako osjetljiv, pribor mora biti što jači, pogotovo struna, kako bi
izdržao borbu s krupnim ciplima koji imaju snažan rep i veliki su borci.Ribolov opisanim priborom podrazumijeva opredjeljenje isključivo za lov na ciple i sitnije primjerke drugih riba, posebice bukvi, te unaprijed prihvaćanje eventualnog gubitka kakvog dobrog šarga, ušate ili fratra, za koje je ipak potreban jači pribor. Najbolje je loviti slobodnom strunom, čije je jedino otežanje udica, odnosno mamac na njoj. Predvez čine dvije udice vezane za "brk" tako da nisu na istom odstojanju (20 i 25 cm) kako se pri zabacivanju ne bi međusobno mrsile. Najteže je u ribolovu ovom tehnikom savladati zabacivanje vrlo lakog tereta — mamca, a to su najčešće razne pastele, sredine kruha, mekani dio raka samca, komadić usoljene srdele bez kostiju, crvići iz priobalnog mulja te meso lako dostupnih školjki. Da bi se ovako lagani mamac zabacio na željenu daljinu, potrebno je prethodno s motovila odmotanu strunu uredno složiti na kakvu ravnu plohu kako ne bi došlo do mršenja. Dodatna teškoća je što struna mora biti što tanja, a takve se vrlo lako pretvaraju u zamršeno klupko. Stoga pri izboru strune treba voditi računa i o tome da ona lako klizi i ima imalu "memoriju", odnosno da se s motovila na odvaja u vidu spirale.

Mekani mamac
Svi navedeni mamci su vrlo mekani, što omogućava da kontra bude maksimalno učinkovita, jer cipal nema vremena da osjeti otpor prodiranja udice kroz čvrsti mamac i tako ga odmah "ispljune". Istina, takav mamac riba lakše skida s udice, ali to ima i dobru stranu. Skidajući lako mamac s udice, u čemu je pravi virtuoz, cipal kao da se polako navikava da ga se na taj način hrani, pa mu slabi podozrivost i ubrzo se zakoprca pod nogama ribiča.Ovakvo ponašanje cipla podrazumijeva, kad se lovi u prozirnoj vodi, pomno praćenje mamca, promatranje lelujanja dok tone te reakcije cipla. Ne treba se osloniti na to da će svaki kontakt mamca i ribe registrirati jagodice prstiju preko kojih klizi slobodna struna. Struna ne smije biti uvijek zategnuta, jer bi onda mamac neprirodno tonuo. Tek kada potone ispod zone djelovanja cipla, treba blagim zatezanjem strune mamac privući površini i cijeli postupak ponoviti. Pomnim promatranjem ponašanja cipla s mamcem može se vidjeti kada riba zauzme položaj prema mamcu u kojemu se lakim trzajem može zakačiti iako joj mamac nije u ustima, već ga ona gurka gubicom. Cipal, zapravo, nikada ne guta mamac, već ga oprezno siše i tek kada se uvjeri da je slobodan, odnosno kada ne osjeti neki neprirodni otpor, pokušava ga munjevito "ukrasti" od drugih pripadnika svoga jata. Znači, češće ćete je ubosti izvana nego što će ona progutati mamac.

Zona ribolova
Namamčene udice treba zabacivati nešto dalje od komada starog nakvašenog kruha pobacanog u ribolovnu zonu kao primama. Tu se ubrzo sjati jato cipala, najčešće prvo sitniji, a zatim i krupniji. Sitniji opkole kruh sa svih strana i proždrljivo otkidaju komadiće s njega, gurajući ga tamo-amo. Krupniji se šeću okolo i povremeno se zalijeću k pahuljicama koje su s većih komada otkinuli sitni cipli. Upravo u zonu komadića koji slobodno polako tonu k dnu treba polagano dovesti mamac. Ako se to učini na pravi način, podozrivost cipla će biti smanjena i ribolov uspješan.Komade raskvašenoga kruha treba koristiti samo za primamljivanje u zonu ribolova. Kruh mora biti jako raskvašen, a komadi mali kako bi se raspao prije nego što otpluta izvan dosega udica. Primamljene je ciple, kad je prva primama skoro pri kraju, u željenoj zoni najbolje zadržati drugom, rastvorenom praškastom primamom, koja se u moru rastvara poput oblaka i izaziva samo mirisom. Kada se u takav "oblak" dovede mamac, cipal će ga puno žešće napasti. Najskuplje, ali vrlo često i najbolje rješenje, jest uporaba kupovne primame. Slična se može izraditi miješanjem brašna, mlijeka u prahu, salamure od srdele, a mogu se dodati i istucane školjke i iznutrice ježinaca.

Kako zabaciti
Lov riba, ne samo cipla, slobodnom strunom iz ruke ima i mnogo nedostataka. Osim kratkog zabačaja, čak i po idealnom vremenu, tu je i otežano privlačenje ulova kada treba zaobići kakvu prepreku u vodi. Zabacivanje na veće daljine i po vjetru djelomično se može poboljšati uporabom plovka, što dopušta dodatno opterećenje sistema olovnicom koja će omogućiti lakše i dalje odbacivanje pribora. Doduše, cipli su prema tom rješenju podozrivi, ali boljeg nema. Najbolje je rabiti okrugao ili kruškoliki plovak bez velike antene, a olovnicu treba postaviti što dalje od udica. Ovakav sistem je prikladan za bistru vodu, kada se može vizualno pratiti što se događa s mamcima, a ne s plovkom, jer je njegova uloga samo pomoć pri zabacivanju i držanje mamca na određenoj dubini, a ne signaliziranje ugriza. Zato plovak mora biti što neprimjetniji kako ne bi privlačio pozornost cipla. Još je bolje umjesto plovka rabiti vodenu kuglu. Najbolje ju je montirati na kraj pribora, ostaviti oko metar slobodne strune pa onda na nju, na svakih pedalj, pedalj i pol montirati tri priveza ne duža od 15 centimetara. Ni ovakav sistem nije lako zabaciti iz ruke, ali vrijedi se pomučiti. Zatezanjem i popuštanjem osnovne strune regulira se primicanje mamca površini, a odstojanjem udica od vodene kugle maksimalna dubina urona.

Autor: Šime Duvančić

Komentiraj sadržaj

Samo REGISTRIRANI korisnici mogu davati komentare.
Molimo REGISTRIRAJTE se.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved