Sjećam se da sam još kao dječarac slušao priče o beštijama i nemanima što u moru čekaju samo mene. Jedan dobar dio tih priča je pričan s ciljem da obuzdaju moju nemirnu dječiju želju za nemogućim i opasnim pothvatima, prvenstveno ljeti, kada me je trebalo zadržati na obali. No onaj drugi dio tih priča je bio istinit i vrlo stvaran.

Pazi, tu su vlasulje... Zar ne vidiš ježeve... Ne diraj, to je škrpina...

Sjećam se tako i jednog zanimljivog događaja, kada je u zadarsku opću bolnicu došao njemački turist sa bolovima u natečenoj ruci. Liječnicima je posao bio donekle olakšan, jer je nesretnik sa sobom ponio ribu koja ga je ubola. Bio je to pauk. No pravo iznenađenje je tek uslijedilo. On je uspio naloviti pun najlon paukova, a tek je s posljednjom ulovljenom ribom shvatio koliko je takav ribolov opasan.

Koliko su u stvari otrovne morske ribe opasne i u kolikoj mjeri mogu ugroziti ljudsko zdravlje pa i život ribolovca, ali i običnog kupača? Koliko ih ima  i koje su to vrste zbog kojih opreza nikada dosta?

Možemo ih podijeliti u tri skupine. Prvu bi činile ribe koje otrov mogu unijeti svojim ugrizom, drugu čine ribe čiji ubod može biti opasan, a treća je skupina riba koje mogu dovesti do trovanja ukoliko ih se pojede.